Sura, molim te. 11 Hud, ajat 70 – 71

  1. فَلَمَّا رَأَىٰ أَيْدِيَهُمْ لَا تَصِلُ إِلَيْهِ نَكِرَهُمْ وَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً ۚ قَالُوا لَا تَخَفْ إِنَّا أُرْسِلْنَا إِلَىٰ قَوْمِ لُوطٍ

    A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on shvati da su neobični i osjeti strah od njih. "Ne boj se!" rekoše oni, "mi smo Lotovu narodu poslani."

    11:70
  2. وَامْرَأَتُهُ قَائِمَةٌ فَضَحِكَتْ فَبَشَّرْنَاهَا بِإِسْحَاقَ وَمِنْ وَرَاءِ إِسْحَاقَ يَعْقُوبَ

    A žena njegova stajaše tu, nasmija se, i Mi je obradovasmo Izakom, a poslije Izaka Jakovom.

    11:71

Prevod: Rowwad centar za prijevode