Sura, molim te. 51 Ez-Zarijat (Oni koji pušu), ajat 24 – 46

  1. هَلْ أَتَاكَ حَدِيثُ ضَيْفِ إِبْرَاهِيمَ الْمُكْرَمِينَ

    Je li doprla do tebe vijest o uvaženim gostima Abrahamovim?

    51:24
  2. إِذْ دَخَلُوا عَلَيْهِ فَقَالُوا سَلَامًا ۖ قَالَ سَلَامٌ قَوْمٌ مُنْكَرُونَ

    Kad mu oni uđoše i rekoše: “Mir vama!” i on reče: “Mir vama, ljudi neznani!”

    51:25
  3. فَرَاغَ إِلَىٰ أَهْلِهِ فَجَاءَ بِعِجْلٍ سَمِينٍ

    I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele,

    51:26
  4. فَقَرَّبَهُ إِلَيْهِمْ قَالَ أَلَا تَأْكُلُونَ

    i primače im ga: “Zar nećete jesti?” upita,

    51:27
  5. فَأَوْجَسَ مِنْهُمْ خِيفَةً ۖ قَالُوا لَا تَخَفْ ۖ وَبَشَّرُوهُ بِغُلَامٍ عَلِيمٍ

    osjetivši od njih u duši zebnju. “Ne boj se!” rekoše i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.

    51:28
  6. فَأَقْبَلَتِ امْرَأَتُهُ فِي صَرَّةٍ فَصَكَّتْ وَجْهَهَا وَقَالَتْ عَجُوزٌ عَقِيمٌ

    I pojavi se žena njegova uzvikujući i po licu se udari od čuda, rekavši: “Zar ja, stara, nerotkinja!?”

    51:29
  7. قَالُوا كَذَٰلِكِ قَالَ رَبُّكِ ۖ إِنَّهُ هُوَ الْحَكِيمُ الْعَلِيمُ

    “Tako je odredio Gospodar tvoj,” rekoše oni, “On je mudar i sveznajući.”

    51:30
  8. قَالَ فَمَا خَطْبُكُمْ أَيُّهَا الْمُرْسَلُونَ

    "A što vi hoćete, o izaslanici?" upita Abraham.

    51:31
  9. قَالُوا إِنَّا أُرْسِلْنَا إِلَىٰ قَوْمٍ مُجْرِمِينَ

    "Poslani smo narodu prestupničkom", rekoše,

    51:32
  10. لِنُرْسِلَ عَلَيْهِمْ حِجَارَةً مِنْ طِينٍ

    "da sručimo na njih grumenje od gline,

    51:33
  11. مُسَوَّمَةً عِنْدَ رَبِّكَ لِلْمُسْرِفِينَ

    obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli."

    51:34
  12. فَأَخْرَجْنَا مَنْ كَانَ فِيهَا مِنَ الْمُؤْمِنِينَ

    Mi iz njega vjernike izvedosmo,

    51:35
  13. فَمَا وَجَدْنَا فِيهَا غَيْرَ بَيْتٍ مِنَ الْمُسْلِمِينَ

    a u njemu samo jednu kuću muslimansku nađosmo,

    51:36
  14. وَتَرَكْنَا فِيهَا آيَةً لِلَّذِينَ يَخَافُونَ الْعَذَابَ الْأَلِيمَ

    i u njemu, za sve one koji se boje bolne patnje, znak ostavismo.

    51:37
  15. وَفِي مُوسَىٰ إِذْ أَرْسَلْنَاهُ إِلَىٰ فِرْعَوْنَ بِسُلْطَانٍ مُبِينٍ

    I u Mojsiju, također – kada ga s očiglednim dokazom faraonu poslasmo,

    51:38
  16. فَتَوَلَّىٰ بِرُكْنِهِ وَقَالَ سَاحِرٌ أَوْ مَجْنُونٌ

    a on, oholeći se, okrenu se nastranu i reče: “Čarobnjak je ili lud.”

    51:39
  17. فَأَخَذْنَاهُ وَجُنُودَهُ فَنَبَذْنَاهُمْ فِي الْيَمِّ وَهُوَ مُلِيمٌ

    I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslužio.

    51:40
  18. وَفِي عَادٍ إِذْ أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمُ الرِّيحَ الْعَقِيمَ

    I u Adu – kad na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra;

    51:41
  19. مَا تَذَرُ مِنْ شَيْءٍ أَتَتْ عَلَيْهِ إِلَّا جَعَلَتْهُ كَالرَّمِيمِ

    pored čega god je prošao, ništa nije poštedio, sve je u gnjilež pretvorio.

    51:42
  20. وَفِي ثَمُودَ إِذْ قِيلَ لَهُمْ تَمَتَّعُوا حَتَّىٰ حِينٍ

    I u Semudu – kad im bi rečeno: “Uživajte još neko vrijeme!”

    51:43
  21. فَعَتَوْا عَنْ أَمْرِ رَبِّهِمْ فَأَخَذَتْهُمُ الصَّاعِقَةُ وَهُمْ يَنْظُرُونَ

    Oni se oglušiše o naređenje Gospodara svoga, pa ih uništi strašan glas na oči njihove,

    51:44
  22. فَمَا اسْتَطَاعُوا مِنْ قِيَامٍ وَمَا كَانُوا مُنْتَصِرِينَ

    i ne mogahu se ni dići ni od kazne odbraniti.

    51:45
  23. وَقَوْمَ نُوحٍ مِنْ قَبْلُ ۖ إِنَّهُمْ كَانُوا قَوْمًا فَاسِقِينَ

    I uništili smo prije narod Noin: to, zaista, bijaše narod buntovni.

    51:46

Prevod: Rowwad centar za prijevode